08-dec-2011 11:21

 Brojac posjeta

Roditeljski kutak

ŠKOLSKA 2011./2012.

Raspored rada škole

Kontakt

Zvono

Prijem roditelja :       Razredna nastava        Predmetna nastava      (NEW)

Odgojne crtice

Raspored rada

Škola radi u dvije smjene.

„A“ smjena počinje u 7.30, a završava u 12.40

„B“ smjena počinje u 13.00, a završava u 18.10  

Veliki odmor u „A“ smjeni je u 9.55, a u „B“  smjeni u 15.25

Zimski odmor za učenike traje: od 24.12. 2010. do 7.1. 2011.

Proljetni odmor za učenike: od 21.4. 2011. do  29.4. 2011.

Ljetni odmor za učenike traje: od 13. 6. 2011.

Popravni ispiti: kolovoz 2011.

Idi na vrh...

Kontakt

Pišite nam ...

Naš e-mail je info@os-petarbakula.co.ba

Vaše kritike, prijedlozi, sugestije i sve ono što biste nam htjeli reći..

  Idi na vrh...

Zvono

Idi na vrh...

Prijem roditelja

Idi na vrh...

Prijem roditelja

Idi na vrh...

Odgojne crtice

Dragi roditelji, brojna su predavanja i isto tako brojne knjige napisane na temu "kako biti bolji roditelj", ali sve to ne vrijedi ništa ako ostaje mrtvo slovo na papiru. Pravog recepta zapravo i nema, tehnike i savjeti stručnjaka sami po sebi ne znače ništa ako se zadržimo samo na tome. Jednostavno, volite djecu i uživajte u svakom trenutku provedenom sa njima (izgubljeno vrijeme se ne može vratiti).

Naša sudbina nije zapisana u zvijezdama nego u nama samima.    W. Shakespeare

   -Samopouzdanje       

  - Jeste li dostupni svojoj djeci ?        

 - Izbjegavanje obaveza

  - Odnos roditelj - dijete           

- Djeca uče ono što doživljavaju

Idi na vrh...

Samopouzdanje?

Samopoštovanje je posljedica odnosa između postignutog uspjeha i očekivanja. Ako pred dijete postavljamo velika očekivanja, njegovo će samopoštovanje biti nisko, jer neće moći ostvariti ono što smo mi zamislili. Ako pak imamo preniska očekivanja, dijete se neće željeli truditi ostvariti svoje potencijale.
Postoji više načina na koji roditelji utječu na razvoj djetetovog samopoštovanja. To nisu samo situacije formalnog učenja, dakle, na djetetovo samopoštovanje ne utječete tek kada krene u školu, već mnogo prije: dok uči prve korake i gradi prve kule od kockica. Način na koji razgovarate s djetetom, na koji ga hvalite ili kritizirate, na koji zadovoljavate njegove potrebe, na koji ga slušate, sve to utječe na to hoće li i koliko vjerovati u sebe. Mnoge od grešaka činimo nesvjesno, ponavljajući rečenice koje smo čuli od svojih roditelja. Evo nekoliko konkretnih primjera kada negativno djelujete na razvoj djetetovog samopoštovanja.

1. Kada im ne zadovoljavate potrebe na odgovarajući način: kada im ne pružate ljubav i brigu, ne odgovarate na njihov plač, na potrebu za pažnjom i maženjem ili još gore, kada vide da se više brinete za mlađu ili stariju braću i sestre.

2. Kada stalno ignorirate ili negirate njihove osjećaje: to su one situacije kad djeci govorimo: "Ne smiješ biti tužan, trebao bi se veseliti a ti plačeš."

3. Kada ih ponižavate i ismijavate: "Dječaci ne plaču!, Baš si prava beba!, Kako si tako nespretan, spor, glup, tvrdoglav.Ista si mama (tata)!"

4. Kada ih tjerate da ostvaruju vaše ambicije, a oni to u stvari ne žele: dijete koje nema sluha tjerate u glazbenu školu ili dijete koje nije motorički spretno da se bavi tenisom i sl.

5. Kada ih uspoređujete s drugima, posebice u onim situacijama u kojima niti dijete nije zadovoljno sa sobom: "Tvoja sestra iz matematike donosi samo petice. U tvojim godinama ja sam znao što hoću."

6. Kada ih ograničavate stereotipima i predrasudama: "Djevojčice se ne igraju autićima. Dječaci ne plaču. Ne druži se s njim, on je loš đak!"

7. Kada im dajete premalo pravila i smjernica: to najčešće rade previše popustljivi roditelji pa dijete niti ne zna što smije a što ne smije. Međutim, kada napravi nešto s čime se roditelji ne slažu, a ono samo niti ne shvaća da je to pogrešno, biva kažnjeno.

8. Kada ih prestrogo kažnjavate: posebice, kada im usađujete uvjerenje da su nepopravljivi, da nikad ništa neće uspjeti, da se u njih ne isplati ulagati...

9. Kada ih psihički ucjenjujete sa svojim osjećajima: "Ti si jedina osoba na svijetu koja me može izluditi. Evo, zbog tvog divljanja sam opet počela pušiti".

10. Kada ih zakidate, tražeći da budu razumni na njima neprimjeren način: to su one situacije kad od djeteta tražite da odustane od svojih zahtijeva zato što "ste Vi tako rekli", "jer Vi znate što je za njih najbolje", "jer je to tako i - gotovo".

nazad na odgojne crtice

Idi na vrh...

Jeste li dostupni svojoj djeci?

Iako živite s djetetom i fizički ste prisutni u svemu što se događa u vašem domu, pitanje je koliko ste mu stvarno dostupni.

1."Nemoj me sada smetati!"

Ovo je vjerojatno najčešća roditeljska reakcija što i nije čudno budući da većina živi pod prevelikim opterećenjem. Ako Vam dijete pokazuje crtež a Vi upravo perete suđe, vjerojatno ćete reći - lijepo - ali će Vam misli biti negdje drugdje. Ako sjedite za računalom i sređujete zaostale poslove, a dijete Vam pokazuje zadaću, reći ćete - pusti me sada, zar ne vidiš da radim. Za pola sata, sat ono će već jurcati po igralištu ili gledati film i više ga nećete moći natjerati da sjedne za radni stol riješiti zadatke. Posebno je teško s tinejdžerima koji, inače, zaokupljeni sobom rijetko traže savjet ili se povjeravaju odraslima. Trenutak inspiracije može doći kad to Vama najmanje odgovara: usred noći, dok vozite gradskom vrevom ili žurite na posao.
Dječje nam se potrebe mnogo puta čine impulsivnima, tako da ih ne uspijevamo smjestiti u svoj dnevni raspored. Jasno da im ne možemo uvijek biti dostupni, ali imajte na umu koliko ste ih puta odbili tijekom jednog dana ili tjedna. Kako biste se Vi osjećali da Vam partner, prijatelj ili kolega svaki puta kad im se obratite kaže - nemam vremena.

2."To sad nije važno!"

Većina dječjih problema djeluje nevažno u usporedbi s onim što Vi u tom trenutku radite. Kad nešto žele, djeca su u stanju tvrdoglavo moljakati bez obzira na to što se događa u kući. Naravno da su mnoge dječje želje i zamisli hirovite te da ih sve nećete htjeti niti moći ispuniti, a nema niti potrebe. Ali bitno je da na njih obratimo pozornost i shvatimo da su im u tom trenutku bitne. Ako im stalno šaljemo signale da nam smetaju i dosađuju, da su sebični jer samo misle na svoje igračke, šaljemo im poruku da su i oni sami nevažni.

3. Neslušanje

Stručnjaci koji se bave komunikacijom ističu da mnogi od nas ne znaju slušati. Mi više razmišljamo o tomu što ćemo odgovoriti i uklapa li se ono što čujemo u naše modele, nego što tijekom komunikacije nastojimo razumjeti što je onom drugom na pameti. Dakle, slušate li doista što vam djeca govore? Jeste li u stanju pratiti njihov slijed misli a da ih pritom ne prekidate svojim upadicama (jesam li ti ja rekao, a zašto nisi pazio?) ili da im ne dijelite savjete (trebao si napraviti ovako). Slušanje znači da treba obratiti pozornost na neverbale znakove kao što su ton glasa, mimika, geste, stanke. Slušati znači da paralelno ne možemo raditi neki drugi posao.
Kada smo dostupni djetetu dajemo da znanja da ga slušamo i da ga nastojimo razumjeti, da ga prihvaćamo i volimo. A kad nas prestanu zivkati za svaku sitnicu, bit će to znak da su već dovoljno odrasli te da se sve manje oslanjaju na nas.

nazad na odgojne crtice

Idi na vrh...

Izbjegavanje obveza

Svi mi koji put volimo izmisliti da nam je loše kako bismo izbjegli neke naporne obveze. Ali ako takvo ponašanje preraste u naviku, imamo problem. Djeca su to naučila od nas, i "boli me trbuh ili glava" samo su pokušaji da se izbjegne nešto neugodno, naporno ili dugotrajno.
Nema djeteta koje se barem jednom u životu nije potužilo na bol u trbuhu. Iskusniji roditelji znaju prepoznati kada je ta bol uzrokovana bolešću, a kada se radi o pokušaju izbjegavanja obveza. Zanimljivo, ta se bol najčešće javlja ujutro kada treba krenuti u školu, ili razred piše kontrolnu zadaću iz matematike, ili kada je puklo prijateljstvo dvije najbolje prijateljice. Razloga ima napretek, i sve ono što se nama čini banalnim problemima, u dječjem svijetu možda je apokalipsa. Zbog toga je važno da roditelji svaki slobodni trenutak provedu u razgovoru s djetetom, bio on mališan od pet, petnaest ili osamnaest godina. Svi su oni ipak još uvijek djeca, i njihovi problemi nikada ne smiju u vašim očima biti nevažni.

Ako imate dobru komunikaciju sa svojim djetetom, vrlo je vjerojatno da će vam ono samo reći zašto pokušava izbjeći neku obvezu. Smirenim razgovorom punim razumijevanja stvari će se bitno popraviti. Primjerice, ako se u školi piše test iz matematike, a vaše dijete svjesno odlučuje markirati, otvoreno s njim porazgovarajte o posljedicama. Neopravdani sat ruši dobro vladanje, suučenici te više neće smatrati dijelom kolektiva, nastavnici neće o tebi više imati dobro mišljenje, teško ćeš nadoknaditi gradivo koje propuštaš toga dana itd. Ocjena nikada sama sebi ne smije biti svrhom, i vaše dijete uvijek mora znati da je voljeno i bez obzira na lošu ocjenu. Na taj način smanjuje se osjećaj nervoze koji često imaju djeca prezahtjevnih roditelja, a trbobolje, glavobolje i ostale školske bolesti vašem djetetu neće postati navika.

Raznovrsne glavobolje i trbobolje također se pojavljuju u situacijama kada dijete želi privući pozornost na sebe. To je alarm koji je upućen vama, i znači: "Nemaš vremena za mene, ja sam ti nevažan." To ujedno znači da posustajete na ispitu roditeljstva, a posebice ako niti znaci "bolesti" kod vašeg djeteta ne rezultiraju time da mu posvećujete više pažnje. Svima nam je ljubav potrebna poput hrane koju jedemo, ali često zaboravljamo na tu činjenicu. Ako ste prezaposleni, trčite iz obveze u obvezu ne razmišljajući pritom koliko se kvalitetnog vremena proveli sa svojim djetetom, onda je krajnje vrijeme da malo usporite. To ne znači da cijeli dan provedete s mališanom, jer i samo jedan sat koji ste proveli u ugodnom razgovoru i konstruktivnom druženju, vašem će djetetu značiti više od cjelodnevnog dosadnog i monotonog druženja. Ljubav je ono što vas u svakom trenutku treba voditi u odnosu s djetetom, i ugodni trenuci koje ćete provesti na zajedničkom izletu, posjetu kinu ili kazalištu ostaju samo vaše vrijeme koje svi pamtite.

I na kraju, iako ima onih koji će biti bolesni samo kako bi izbjegli neku obvezu, ima djece kod kojih je bolest stvarna. U tim slučajevima posebno trebate obratiti pozornost na učestalost i pozadinu trbobolja i glavobolja, i svakako, prije nego što sami pronađete dijagnozu, obvezno posjetite liječnika. Pa čak i ako mislite da se radi o lažnoj bolesti.

nazad na odgojne crtice

Idi na vrh...

ODNOS RODITELJ - DIJETE

Razvoj i rast djeteta je izuzetno kompleksan, a za roditelja zahtjevan i odgovoran proces. Dijete se rađa s određenom genetskom predispozicijom, ali se ista razvija i oblikuje u kontaktu s okolinom.
Odnos roditelj - dijete je jedan od najdubljih, najsveobuhvatnijih, najzanimljivijih, najljepših, ali, možda, i najtežih odnosa u životu. Naime, roditelj/i su djetetu najvažnije osobe sve do onog trenutka kada dijete u svoj vrijednosni sustav ne uključi i na prvo mjesto postavi i neke druge osobe. To se najčešće događa ulaskom u pubertet, odnosno doba adolescencije, kada na prvo mjesto dolaze vršnjaci, a roditelji se „pomiču“ na neko drugo mjesto.
To ne znači da tada roditelj gubi svoju roditeljsku zadaću. Naprotiv, to je osjetljivo razdoblje u kojem bi roditelji trebali biti još strpljiviji, tolerantniji i odmjereniji, birajući ona ponašanja koja ih neće udaljiti od djeteta.

Evo nekoliko savjeta kako roditelj može pomoći djetetu u tom razdoblju i pri tome se ne udaljiti od njega:

1. Jedna od najvažnijih lekcija je ona o prirodnim posljedicama. Naučite djecu da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, i na njima je da preuzmu odgovornost tih posljedica.

2. Odolite davanju savjeta, osim kada adolescent to od Vas traži. Kao što je jedan roditelj lijepo rekao: "Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom".

3. Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji, da bi se uspostavila nezavisnost.

4. Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka Vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto gdje može ventilirati svoje frustracije, te srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.

5. Očekujte nedosljednost od Vašeg adolescenta. On proživljava zbrku emocionalnih, fizičkih i hormonalnih promjena koje su prirodna karakteristika procesa odrastanja.

6. Dajte svojem adolescentu priliku da bude sam sa sobom kada mu je to potrebno.

7. Dozvolite i adolescentu da preuzme dio brige. Ako Vi brinete sve umjesto njega nikada neće postati odgovoran.

Ako se kućna pravila otvoreno izlože i dozvoli se rasprava o njima često se smanjuje sukob između roditelja i adolescenata. Naređivanje ne pomaže razvoju odnosa. Postojanje jasnih, dogovorenih pravila pomaže roditeljima jer ne moraju smišljati pravila putem, a olakšava i adolescentima jer znaju na čemu su i znaju da su u osmišljavanju pravila i sami sudjelovali.

nazad na odgojne crtice

Idi na vrh...

DJECA UČE ONO ŠTO DOŽIVLJAVAJU

• Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.

• Ako dijete živi s nasiljem uči se tući.

• Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim.

• Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe sažalijevati.

• Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.

• Ako dijete živi s ljubomorom uči što je zavist.

• Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.

• Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.

• Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.

• Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.

• Ako dijete živi s prihvaćanjem, uči se ljubavi.

• Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samoga sebe.

• Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati cilj.

• Ako dijete živi s dijeljenjem, uči o velikodušnosti. Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da postoje istina i pravda.

• Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i one oko sebe.

• Ako dijete živi s prijateljstvom, uči da je svijet mjesto na kojem je ugodno živjeti.

• Ako vi živite s mirom, vaše će dijete živjeti spokojno.

S čime živi vaše dijete?

Dorothy Law Nolte

nazad na odgojne crtice

Idi na vrh...